Aktualnosti

Republika Slovenija


U Sloveniji na području izravne prodaje u poljoprivredi vrijede sljedeći propisi: 

1. Zakon o poljoprivredi (Službeni list RS, br. 45/08, 57/12, 90/12 – ZdZPVHVVR i 26/14)
Zakon određuje poljoprivredno gospodarstvo kao gospodarsko i poslovno jedinstvenu gospodarsku cjelinu, koja obuhvaća jednu ili više proizvodnih jedinica, bavi se poljoprivrednom ili poljoprivredno-šumarskom djelatnosti, ima jedinstveno vodstvo, adresu ili sjediše, ime ili naziv tvrtke.

Poljoprivredno gospodarstvo može biti organizirano kao:
  • Pravna osoba,
  • Samostalni pojedinačni poduzetnik,
  • Poljoprivrednici, koji nisu pravne osobe ili samostalni pojedinačni poduzetnici, pri čemu se pod poljoprivrednicima podrazumjevaju i pčelari/ce koji nisu samostalni pojedinačni poduzetnici,  
  • Poljoprivredno gospodarstvo – zajednički pašnjak,
  • Poljoprivredno gospodarstvo – planina

Nositelj ili nositeljica poljoprivrednog gospodarstva je pravna ili fizička osoba koja je ovlašena da za poljoprivredno gospodarstvo provodi obaveze iz popisa mjera poljoprivredne politike, odnosno, sudjeluje pri izvođenju mjera poljoprivredne politike i proslijeđuje podatke u evidenciju odgovarajućeg područja djelatnosti Ministarstva odgovornog za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu.

U članku 61.a zapisano je da poljoprivredne proizvode proizvedene na poljoprivrednom imanju, konačnom potrošaču izravno mogu prodati nositelj, članovi imanja i zaposleni na imanju koji su upisani u RKG, ali samo ako u promet stavljaju male količine poljoprivrednih proizvoda i namirnice koje spadaju u primarne proizvode biljnog izvora u skladu sa Propisom 178/2002/ES, pri čemu fizička osoba nesmije ujedno biti registrirana kao nositelj istovrsne prehrambene djelatnosti. Male količine su količine koje fizička osoba sama proizvede i izravno proda konačnom potrošaču na lokalnom tržištu ili maloprodajama koje izravno prodaju izravnom potrošaču na lokalnom tržištu. Izravna prodaja konačnom potrošaču na lokalnom tržištu uključuje: prodaju na mjestu proizvodnje, prodaju na tržnicama, prodaju na pomičnim prodajnim objektima kao što su pomični štand i putujuća prodavaonica, prodaja od vrata do vrata, prodaja na sajmovima i drugim događajima.

Osobe iz prethodnog stavka nesmiju izravno prodavati istovrsne skupine poljoprivrednih proizvoda konačnom potrošaču ako je nositelj ili član imanja:
- samostalni pojedinačni poduzetnik, registriran za prodaju poljoprivrednih proizvoda i upisan u registar djelatnosti iz 152.a članka toga zakona za istovrsne skupine poljoprivrednih proizvoda, ili
- nositelj dopunske djelatnosti na imanju iz 100. članka toga zakona, registriran za dopunsku djelatnost prodaje poljoprivrednih proizvoda.

U 99. članku Zakona dopunska djelatnost definirana je kao djelatnost na imanju koja omogućava učinkovitiju upotrebu proizvodnih kapaciteta i radne snage, te ostvarivanje dodatnog dohotka na imanju. Vrste djelatnosti koje se mogu izvoditi kao dopunske djelatnosti na imanju, njihove značajke, opseg i detaljnije uvjete propisuje vlada.

Po 100. članku Zakona nositelj dopunske djelatnosti na imanju može biti nositelj ili član imanja koji ima za provođenje dopunskih djelatnosti suglasnost nositelja imanja. Nositelj dopunske djelatnosti na imanju mora prije početka izvođenja dopunske djelatnosti dobiti dozvolu upravne jedinice (101. članak)

2. PROPIS o dopunskoj djelatnosti na imanju (Propisni list RS, br. 58/2014 iz dana 28.7.2014)
Propis određuje skupine i vrste dopunskih djelatnosti na imanju, njihove značajke i opseg, sadržaj zahtjeva za dobivanje dozvole za obavljanje dopunske djelatnosti na imanju, upis u registar poljoprivrednih gospodarstva, detaljnije uvjete za obavljanje gospodarskih djelatnosti, nadzor i sankcije za povrede propisa.

Na imanju se mogu obavljati sljedeće skupine dopunskih djelatnosti:
1. prerada primarnih poljoprivrednih proizvoda, šumskog voća i bilja;
2. prerada šumskih drvnih proizvoda;
3. prodaja poljoprivrednih proizvoda imanja;
4. uzgoj i prerada vodenih organizama;
5. turizam na imanju;
6. djelatnost povezana s tradicionalnim znanjem na imanju, usluge, odnosno proizvodi;
7. prerada biljnih ostataka i proizvodnja i prodaja energije iz obnovljivih izvora;
8. djelatnosti poljoprivredne i šumske mehanizacije i opreme, klanje životinja i ručni rad;
9. savjetovanje i osposobljavanje u vezi s poljoprivrednom, šumskom i dopunskim djelatnostima.

Prema tome, izravna se prodaja poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na poljoprivrednom imanju može provoditi uz poštivanje 61. i 61.a članka Zakona o poljoprivredi. Za sve ostale oblike je potrebna registracija dopunske djelatnosti.
Ako se prodaju samo vlastiti proizvodi, potrebno je Uredu Republike Slovenije za sigurnu hranu, veterinarstvo i sigurnost bilja poslati obrazac zahtjeva za registraciju prehrambenog obrta na kojem je potrebno označiti internet prodaju. Ako se prodaju proizvodi drugih poljoprivrednih imanja, prodavač mora registrirati dopunsku ili druge oblike djelatnosti (s.p., d.o.o., itd.).

3. Zakon o elektronskim komunikacijama (Propisni list RS, br. 109/2012 od dana 31.12.2012)
Po članku 148. izvođači djelatnosti mogu od svojih naručitelja tražiti slijedeće podatke:
1. osobno ime, odnosno ime obrta naručitelja i njezin organizacijski oblik,
2. adresu naručitelja,
3. narudžbeni broj i druge brojčane elemente  koji se koriste za uspostavljanje veze s naručiteljem,
4. po želji naručitelja akademski, znanstveni ili stručni naziv, adresu njegove internet stranice i druge vrste osobnih kontakata (npr. IM adresu) ili njegovu e-mail adresu,
5. porezni broj za fizičku osobu i porezni i matični broj za pravnu osobu,
6. po plaćanju i dodatne podatke ako to naručitelj želi, ako se s time ne krše prava trećih osoba.

Sakupljene podatke iz priješnjeg članka obavljatelji djelatnosti mogu koristiti samo sa sklapanje, izvođenje i prekidanje narudžbenog ugovora, za naplatu usluge, za pripremu i izdavanje kataloga  po tom zakonu, te uz suglasnost naručitelja i za druge zakonite namjene.

Po 158. članku je korištenje automatskih pozivnih i komunikacijskih sustava za obavljanje poziva na broj naručitelja bez posredovanja čovjeka (npr. pozivni automati, SMS, MMS), telefaksova ili elektronske pošte u svrhu izravne prodaje, dozvoljena samo uz prethodnu suglasnost naručitelja ili korisnika. Zabranjeno je slanje elektronske pošte u svrhu izravne prodaje u suprotnosti sa zakonom koji uređuje elektronsko poslovanje na tržištu, u primjeru da se sakrije ili prikrije identitet pošiljatelja u ime kojeg se šalje pošiljka, bez valjane adrese na koju primatelj pošiljke može poslati zahtjev za prekid slanja takvih pošiljki. Također je zabranjeno slanje elektronske pošte u svrhu izravne prodaje koje poziva primatelje da posjećuju internet stranice koje su u suprotnosti sa navedenim zakonom.     

4. Zakon o sigurnosti potrošača (Propisni list RS, br. 98/2004 od dana 9.9.2004)
Ovaj zakon uređuje prava potrošača/ica pri ponudi, prodaji i drugim oblicima marketinga dobra i usluga od strane poduzetnika te određuje dužnosti državnih organa i drugih subjekata u osiguravanju ovih prava. Obaveze koje po tom zakonu ima obrt, odnose se i na zavode i druge organizacije odnosno fizičke osobe koje potrošaču osiguravaju dobra i usluge. Obrt može koristiti sustav poziva bez posredovanja čovjeka, telefakse i elektorničku poštu samo uz prethodnu suglasnost pojedinog potrošača kojem je pošiljka namijenjena (45. a članak).    

5. Zakon o elektroničkom poslovanju na tržištu (Propisni list RS, br. 61/2006 od dana 13.6.2006)
Članak 7. Ponuditelj usluga koji sklapa ugovor u elektronskom obliku mora ugovorne odredbe i opće uvjete osigurati u obliku u kojem ih korisnik usluge može spremiti i umnažati. Narudžba i potvrda o prijemu se smatraju primljenima ako je klijentima kojima su namijenjeni omogućen pristup do njih.