Med-hrana bogova

Med je slatka, gusta, viskozna tekućina ili kristalizirana tvar koju ljudi nisu još ni danas uspjeli proizvesti umjetnim, industrijskim putem. Med za razliku od običnog šećera koji predstavlja samo sirovu energiju, sadrži jednostavne lako probavljive šećere fruktozu i glukozu, zatim vitamine, minerale, bjelančevine, fermente, biljne hormone, flavonoide…

Biljke luče nektar, kojeg neki još nazivaju i sokom „života“ biljaka, kako bi privukle pčele, a one ih zauzvrat oprašuju i stvaraju novi život. Sakupljeni nektare pčele pretvaraju u med.

Zanimljivosti o medu koje bi trebalo znati: 

-Prirodno svojstvo meda je kristalizacija, zbog prezasićenosti jednostavnim šećerima.

- Sve pčelinje proizvode treba što dulje držati u ustima, jer oni sadrže veliki broj jednostavnih tvari koje se mogu apsorbirati direktno u krv putem podjezičnih krvnih žila. To nam osigurava maksimalnu iskoristivost jer, ako ih odmah progutamo, želučane kiseline dio tih tvari odmah razgrade.

- Med tamnije boje sadrži više mineralnih tvari od svjetlijih vrsta medova.

 - Med ima hidroskopna svojstva tj. sposobnost upijanja vlage. Stoga ga treba uvijek nastojati uzimati s tekućinom (veće količine meda uzete na tašte mogu izazvati bolove u želucu).

 - Med se pri dekristalizaciji ne smije zagrijavati na temperaturu višu od 40°C jer gubi vrijedna svojstva.

 - Med treba uvijek uzimati sa čistim, suhim drvenim, plastičnim, keramičkim ili staklenim predmetima, a nikako metalnim žlicama. Kod kontakta metala s medom dolazi do reakcija organskih kiselina iz meda i metala (Fe, Zn i dr.) što dovodi do nepoželjnih reakcija za ljudski organizam. Organoleptičkom procjenom meda obuhvaćeni su: okus, miris, boja, konzistencija, čistoća i zrelost meda.

 - Med lako i brzo upija vanjske mirise o čemu valja voditi računa prigodom skladištenja.

- Peludna analiza meda je pokazatelj podrijetla i kakvoće meda.

- Preporuka je konzumirati med sa prostora gdje živite jer samo taj med sadrži peludna zrnca sa tog prostora. Organizam se na taj način privikava na te vrste peluda i stvara otpornost na alergijske reakcije.

 - Med se čuva u zatvorenim posudama na suhom, tamnom mjestu i na sobnoj temperaturi. U tim uvjetima med zanemarivo gubi svoja svojstva unutar dvije godine. Neki autori preporučaju čuvanje meda na teperaturama od 5°C do 10°C. U tim uvjetima med može sačuvati svoja svojstva tijekom desetak i više godina. Naime, med se može čuvati neograničeno, ali s vremenom on gubi svoja ljekovita svojstva zbog djelovanja enzima koji se nalaze u njemu. Najnepovoljnije čuvanje meda je na temperaturi izmeñu 11°C i 21°C, budući da te temperature pogoduju razvoju osmofilnih kvasaca koji se nalaze u medu.

 - Jedna litra meda ima težinu od 1,42 kg.

 - Med se smrzava na temperaturi od -17°C. Tada se volumen meda smanjuje za 10%. - Proces kristalizacije se najbrže odvija na temperaturi od 14°C.

 - Jednostavan način raspoznavanja prirodnog meda od meda upitne kvalitete: - Prisutnost vode u medu možemo prepoznati tako što se kap meda vrlo brzo razlije na staklenoj površini, dok kap čistog meda ostaje spljoštena - Da li je med ˝zreo˝ ili nije, možemo raspoznati po njegovom curenju iz žlice. Nezreli med je vodeniji i vrlo brzo iscuri sa žlice, dok je zreli med gušći, a sa žlice curi vrlo sporo i bez prekida - Kada se staklenka s medom okrene, zračni balon se mora polako pomicati prema vrhu, kao jedinstvena kugla - Kada med curi sa žlice, ne smije kapati, već mora bez prekida curiti sve do debljine konca.

VRSTE MEDA KOJE MI PROIZVODIMO

 Livadni med: med od raznog livadnog cvijeća, a njegova karakteristika je postojanje velike količine različite vrste peludi. Miris mu je blag do jako aromatičan, od svijetle boje pa sve do zagasito tamne - zavisno od lokacije pčela. Svojstvo mu je da vrlo brzo kristalizira. Smatra se da povoljno djeluje na oporavak nakon bolesti, kod srčanih tegoba te kod djece u razvoju i starijih osoba.

 Bagremov med: vrlo je blag, slatkog mirisa, gotovo proziran do blagožućkast i ugodan za konzumaciju. On sadrži veću količinu fruktoze od glukoze te se stoga gotovo i ne kristalizira. Smatra se da smiruje živčani sustav, posebno kod nesanice, neuroze i vrtoglavice. Vjeruje se i da pomaže kod crijevnih grčeva i jakog lučenja želučane kiseline. Pomaže kod tegoba dišnih organa. Preporuča se za dojenčad i malu djecu.

 Kestenov med: jakog je i oštrog mirisa, trpko-slatkastog okusa. Sadrži veliku količinu mineralnih tvari i jedan je od medova s najvećom količinom peludi. Preporuča se za iskašljavanje, kod bolesti probavnog sustava (želudac, dvanaesnik), žući i jetre te smetnji uzrokovanih slabijom cirkulacijom jer širi periferne žile.

 Metvičin med: tamnocrvenkaste je boje, jakog slatko-kiselog okusa. Bogat je C vitaminom. Djeluje umirujuće, koristi se protiv bolova, mišićnih grčeva i nadutosti. Preporuča se kod osoba s nedostatkom željeza.

Lipov med: je svjetlo žuto-zelenkaste boje. Ima izražen miris po cvijetu i ugodan okus. Vjeruje se da pomaže kod prehlade, upale gornjih dišnih puteva i probavnih organa te nekih bubrežnih bolesti.

izvor: http://antolcic-med.com/pdfovi/O-medu.pdf